6 NAJČEŠĆIH UVJERENJA KOJE TE SPRIJEČAVAJU U POSTIZANJU REZULTATA 2.dio

UVJERENJE br. 4

ŽELIM PROMJENU (ALI NISAM SPREMAN/A UČITI I PREUZIMATI ODGOVORNOST U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU)

Mnogi žele promjenu po pitanju zdravlja, tjelesne kompozicije, kondicije i slično. Način na koji pristupamo izazovima pred nama razlikuje se od osobe do osobe i prema tome razlikujem tri skupine ljudi.

Prva skupina ljudi zaista dolazi po pomoć i voljni su educirati se o tome kako tijelo funkcionira, zašto je bitno aktivno sudjelovati u provedbi plana i programa s trenerom te su voljni odraditi domaću zadaću kada je u pitanju prehrana, odlazak na spavanje, bolja organizacija vremena itd.. Takvi će ljudi svojim sustavnim radom i otvorenim umom za učenje napraviti rezultat te će sami biti sposobni osmisliti i napraviti trening gdje god bili bez da su ovisni o treneru jer sam mišljenja da je trener prvenstveno mentor, a ne netko kod koga dođete kupiti trening. S ovakvim stavom vrlo je vjerojatno da rasturate i na ostalim poljima života i to samo zato jer ste spremni preuzeti odgovornost na sebe, a trener je samo mentor koji vas vodi prema željenom cilju. 

Druga skupina ljudi su oni koji dođu po pomoć, ali dođu sa stavom da već znaju što je za njih najbolje i nisu spremni učiti. Često dobro odrade trening (mada fokus varira i teže slušaju što im se kaže), ali sve ono iza toga izostaje. Smjernica u prehrani se površno ili gotovo nikako ne drže jer su zapeli u uvjerenju kako trebaju malo jesti ili kombiniraju s nekim svojim idejama o hranjenju koja su opet deficitarna na puno načina i time sve ono dobro što je došlo s treningom pada u vodu. Nema sustavnog napretka i vrtimo se u krug. S takvim ljudima ne radim dugo jer mi se ne da gubiti vrijeme ni svoje ni njihovo. 

Ovo nas dovodi do treće skupine ljudi koji su došli po pomoć, imaju već neka svoja iskustva i mišljenja, ali su spremni probati drugačije i uzeti ono što im koristi. Treningu pristupaju odgovorno, s prehranom ponekad treba malo vremena, ali su spremni poraditi i na tome. Učenje im nije strano i vole širiti paletu svojih znanja i iskustava. 

UVJERENJE br. 5

DOLAZI TRENIRATI SAMO DA BI SMRŠAVIO/LA 

Kako fitness industrija uspješno pere mozgove ljudi preko društvenih mreža tako često imam upite radim li treninge za mršavljenje. Takvi ljudi vrlo malo znaju (paradoksalno, uvjereni su da baš puno znaju) o tijelu, o sebi, o procesima koji se događaju unutar tijela i da trening nije samo sredstvo potrošnje kalorija. Problem je u tome što svaki trening vide kao nužnu muku i nešto kratkoročno bez ideje o učenju: učenju kretanja, disanja, mišićnom rastu i podizanju potencijala tijela za metaboliziranje hrane što omogućava bolju proizvodnju hormona, energetsku (psihološku) stabilnost, brži oporavak od napora ili ozljeda itd. .

Ono što je važno znati je da je mršavljenje samo posljedica vašeg sustavnog učenja i rada na treningu i doma u kuhinji i u svakodnevnom životu. Da bi tijelo bilo sposobno sintetizirati proteine i graditi, potreban mu je impuls putem treninga u kojem je izrazito važno naučiti se pravilno kretati i koristiti mišiće i zglobni sustav tj uspostaviti motoričku kontrolu. Trening je podražaj živčanom sustavu pomoću kojega  želimo objasniti mozgu što želimo da radi s tijelom. Bez ideje o mišićnom rastu, učenju novih obrazaca kretanja i prehranom koja će to sve popratiti, nema pravog napretka niti u smanjenju bolnih stanja, mršavljenju ili izgradnji. Ako ne jedemo i pržimo se na treninzima, mozak ostaje u modu preživljavanja i stresa tj. fight or flight reakciji koja pogoduje lučenju hormona stresa i katabolizam (razgradnju mišića) jer ako ne dajemo tijelu dovoljno građevinskog materijala (makronutrijenata) ono će ga uzeti iz vlastitih izvora - mišića, glavnih aktivnih potrošača u tijelu koji su odgovorni i za niz fizioloških funkcija u tijelu. Kada nema aktivne mišićne mase i konekcije motoričkih jedinica s mozgom (optimalan protok električnih impulsa u živcima) tada dolazi do bolova, degeneracije, debljanja (a ne jedeš puno)...

Dok se sa psihološke strane, mod preživljavanja očituje kao stalni osjećaj pozadinske anksioznosti, umora, depresije, nervoze, iritabilnosti itd. 

Što napraviti i kako izaći iz ovog uvjerenja napisala sam u prvom dijelu ovog bloga. Generalno, važno je biti iskren sam sa sobom i zaista se preispitati do kuda me dovelo dosadašnje razmišljanje. Rezultat naših uvjerenja i stavova jasno su vidljivi na tijelu i u načinu na koji se odnosimo prema istome. Dali samo konzumiramo ili smo spremni učiti i preuzeti odgovornost za svoje stanje. 

Mršavljenje je samo nusproizvod sustavnog treninga i učenja te za njega treba vrijeme i neće se uvijek pokazati na vagi onako kako bi željeli (ako nemamo puno za izgubiti), ali će se centimetri itekako smanjiti. Obujam struka izvrstan je pokazatelj gubitka visceralne i potkožne masnoće što je direktno povezano sa zdravstvenim statusom osobe. Manje masnoće oko organa znači njihov bolji rad i naposlijetku znači život. Zato manite se broja na vagi i prigrlite učenje i sustavni rad kao put prema zdravom i jakom tijelu.

UVJERENJE br. 6

BOLE ME VRAT, LEĐA ... MORAM SE ISTEZATI I RADITI IZOLACIJSKE VJEŽBE

Bol je mehanizam zaštite tijela koji se javlja kao složeni osjećaj na stvarno ili potencijalno oštećenje tkiva. Kada je akutno valja se pobrinuti za to odlaskom na tretman kako bi se što prije omogućilo nesmetano i bezbolno kretanje. Kod kroničnih bolova često se radi o tome da su živci oko bolnog mjesta postali prepodraženi tj. preosjetljivi. Kao da mozak nije optimizirao protok električnih impulsa prema bolnom dijelu tijela nakon prestanka stvarne mogućnosti povrede tkiva (pod uvjetom da ste zatražili pomoć terapeuta, a bol se s vremena na vrijeme vraća određenim intenzitetom).

Zašto istezanje nije dugoročno rješenje problema? Svi znamo onaj osjećaj olakšanja kada se malo protegnemo, ali često se da primjetiti da je bol i dalje pomalo prisutna. Istezanjem će te svoje mišiće i fascije staviti u ekscentriku (izdužiti ih), ali info koja stiže do mozga nije reprogramirajućeg i integrirajućeg karaktera sa ostatkom tijela stoga istezanje ostaje sredstvo kratkoročnog olakšanja.

Bol nastaje (ako nije nastala mehanički) kada ne koristimo puni potencijal svoga tijela. Naše obrasce kretanja oblikuju naše navike i način funkcioniranja (misli, emocije, uvjerenja, lifestyle ... ) tijekom godina života. Ako nismo spremni učiti svoj mozak novim načinima i obrascima kretanja, mozak će po defoltu isključiti one dijelove tijela koji se ne koriste u svojoj punoj funkciji. To znači da će vašim tijelom smanjeno protjecati električni impulsi od mozga do mišića i organa i natrag. Radi kompenzacija koje se dogode uslijed smanjenog rada određenih mišića, mozak, da bi održao tijelo pokretnim stavlja tonuse iliti pojačava električne impulse prema mišićima koje najviše koristimo. Te tenzije i tonusi stvaraju disbalans u tijelu te pojavu boli.

Koje je onda rješenje?

Rješenje je početi kretati se u ritmu u svim ravninama, raditi pokrete koje možete i pomalo dodavati nove i kompleksnije obrasce kretanja i za to koristiti optimalno vanjsko opterećenje kako bi potaknuli veći protok električnih impulsa prema periferiji tijela. Obrasci će potaknuti integraciju lokomotornog i živčanog sustava kako bi se u igru vratile davno zaboravljene mišićne skupine. U svemu ovome važno je naučiti aktivno koristiti mišiće trupa i dah. Za kraj dodati vježbe za razvoj mišićne mase jer bez ideje o mišićnom rastu nema izlaska iz bolnih stanja (što ne znači da se trebaš nabildati). Neka zadnje 2 - 3 vježbe budu hipertrofijske.

Rad na disanju, trupu, obrasci kretanja i hipertrofija su alati kojima se koristim u svome radu, ali uz suradnju i trud vježbača jer bez toga ništa.

Ako želiš znati više, prati me i dalje na webu, instagramu, facebooku i tik toku. 

A ako se želiš bolje upoznati s načinom moga rada javi mi se ili dođi na jednu od radionica (više info dostupno je na društvenim mrežama i na blogu - RADIONICE)

Ostanite mi zdravi i veseli,

Leona