MOŽE LI SE RAZBOLJETI SUSTAV ZA KRETANJE (LOKOMOTORNI SUSTAV)?.

Za početak, lokomotorni je sustav, sustav za pokretanje tijela kojeg čine kosti, mišići, zglobna tijela, fascije, tetive i ligamenti. On je usko povezan i sa ostalim sustavima tijela te promjene u jednom sustavu, utječu na sve ostale.  Od trenutka kada se rodimo do smrti, tijelo uči i prilagođava se na informacije i podražaje iz okoline. Stvara obrasce kretanja i kompenzacije kako bi izvuklo najbolje za nas i naš način života. No, jesmo li ga uopće svjesni i znamo li kako treningom pozitivno utjecati na tijelo ili treniramo da bi trošili kalorije bez ideje o ikakvom učenju i stvaranju motoričke kontrole?.  Sve su ovo pitanja na koja valja odgovoriti jer kada razumijemo proces tada preuzimamo kontrolu nad sobom i nad kvalitetom vlastitog života. Što je najvažnije, preuzimamo odgovornost za sebe i to nažalost ne može napraviti nitko osim vas, ni doktor, terapeut niti trener.

Dakle, može li se razboljeti naš lokomotorni sustav?

Odgovor je DA i to utječe na sve ostale sustave u tijelu. Zamislite da ste klinac koji je vrlo aktivan. Skačete, trčite , igrate se vani... Onda krene škola. Počinjete više sati provoditi sjedeći jer osim što sjedite u školi, sjedite i doma jer zadaće, učenje, projekti i sl... slobodno se vrijeme smanjuje, a i kad ga ima tu su igrice, scrolanje po društvenim mrežama itd. opet smo u poziciji sjedi-lezi.

I tako u primarnom obrazovanju provedete prvih osam godina vašeg života nakon čega slijedi upis srednje škole koja je novi stres jer jer te iza ugla već  čeka državna matura i upis na faks ili ulaziš u svijet odraslih i počinješ raditi. Na poslu opet sjediš, kretanja je sve manje, a obaveze rastu. 

Tijekom godina odrastanja ako se niste bavili nekim sportom prije ćete primjetiti da ste nekako zakržljali. Sve se prima ,lako se debljate, mišići nemaju tonus, malo te boli vrat pa malo rame pa donji dio leđa, napuhujete se, hormoni divljaju, ne spavate duboko, nezadovoljni ste sobom...

Što se tu dogodilo?

Mi svojim navikama programiramo svoje tijelo. Ako smo dugo vremena radili sve ovo, a nismo se kretali na način da svladavamo nove stvari, da učimo nove kretnje da aktiviramo veliki broj motoričkih jedinica, dižemo primjerene terete koristeći sve segmente tijela u ritmu s ciljem da postanemo funkcionalno jači, mobilniji i stabilniji i nismo se za to optimalno nahranili, tada lokomotorni sustav kreće otkazivati. Mozak koji je CEO tijela zna jedino za opciju čuvanja života, a da bi vas sačuvao on stvara kompenzacijske mehanizme da bi tijelo održao na životu. Protok električnih impulsa kroz neurone i fasciju se smanjuje pa se najmanje upotrebljavani mišići pomalo gase. Njihovu ulogu preuzimaju mišići koje redovno koristimo poput npr. trapeza ili levatora scapule (ljudi za radnim stolovima)  dok trup stoji ugašen ( organi u problemu!!), gluteusi ne postoje, disanje ostaje plitko, nestabilni smo i slabi te se usporava i metabolizam, apsorpcija hrane je nikakva jer nismo stvorili fiziološke preduvjete za drugačiji ishod. Predlošci po kojima mozak pokreće tijelo vrlo su skromni jer smo kroz godine sjedenja postali izvrsni upravo u tome, u sjedenju i ležanju. Kada nema razvijene neuronske mreže te aktivne mišićne mase koja je  potrošač i pokretač metabolizma tada sve pomalo staje. Hrana i voda sve teže ulaze u stanicu dok se na kraju ne približimo raznim metaboličkim sindromima poput inzulinske rezistencije, povećanog krvnog tlaka, hiperlipidemije, hiperinzulinemije te šećerne bolesti. Drugim riječima, mi se debljamo dok naše stanice ostaju gladne jer se ne otvaraju za primanje hranjivih tvari, neurološki i mišični sustav nepovezani i neaktivni, hormoni stresa rastu i time se vrtimo u začaranom krugu. I tako se razbolio naš lokomotorni sustav i svi ostali sustavi. Uslijed opće slabosti postajemo i nestabilni jer pod utjecajem hormona stresa i smanjene komunikacije mozga, mišića i zglobova ništa bolje niti ne možemo postati pa onda padamo, izvrćemo gležnjeve i lomimo kosti, razboljevamo se (dodajte još i toksične odnose i stresnu okolinu i imate recept za bolest).

Srećom imamo sposobnost učenja i prilagodbe bez obzira na godine.

Uspostavljanjem motoričke kontrole stvaramo predložak za nove načine korištenja lokomotornog sustava preko neurona i motoričkih jedinica do mišića. kada naučimo simultano koristiti sve ekstremitete i kada se trup počne kretati u sve tri osi skupa s njima(naprijed, natrag, lijevo - desno i rotacije) te kada se za to nahranimo kreće oporavak sustava za pokretanje, a onda i svih ostalih korak po korak. Uz buđenje neuronske mreže tijela, bude se i mišići koje je potrebno hipertrofijom podebljati jer nam je cilj da postanemo jači da bi bili funkcionalni i zdravi pojedinci u svakodnevnom životu.